Zlakusa je nekada bilo selo siromašnih grnčara, dok danas predstavlja prestonicu grnačrskog zanata na Balkanu i sinonim za seoski turizam. Pored toga, danas ne samo da mladi ne odlaze odavde već i se nakon završenog fakluteta vraćaju u selo i ostaju tu da žive. „Ovo selo živi”, kaže Saša Drndarević koji je nakon 19 godina života u Beogradu sa ženom i decom došao da se bavi seoskim turizmom u Zlakusi.
Možda vas zanima
Kada je Terzić avlija počela da radi, u selu se od 2005. godine ubrzano razvija seoski turizam i Zlakusa vrlo brzo postaje značajna turistička destinacija zahvaljujući i spomeniku prirode Potpećkoj pećini u susednom selu i starom grnčarskom zanatu, koji zajedno čine tri značajna turistička proizvoda zanimljiva za mnoge turističke agencije. Međutim, to nije uvek bilo tako.
„Kada smo počeli sa Terzić avlijom, to je bilo jedno porušeno domaćinstvo, mi smo počeli da ga obnavljamo, bilo je tu malo skeptičnih ljudi i podsmevanja. Međutim, kada smo primili prve goste 2005. godine i kada su oni posetili grnčarsko domaćinstvo i Potpećku pećinu, počelo je da dolazi veliki broj ljudi i đačke ekskurzije. Od tada korist od seoskog turizma imaju svi u selu”, kaže Saša Drndarević.
U selu se sada organizuju originalne i zanimljive manifestacije, kulturni sadržaji, koje otvaraju put za još novih seoskih turističkih manifestacija.
Etno park Terzića avlija, seosko turističko domaćinstvo, predstavlja muzej na otvorenom i zatvorenom. Datira sa početka 20. veka, kao tipično seosko domaćinstvo iz okoline Užica, sa starim kućama i okućnicom kao što su salaš, šupa, mlekar, bunar, kačara i drugim sadržajima i objektima koji su iz kasnijeg perioda.
Sagovornik: Saša Drndarević
Komentari