„Da nije poljoprivrede i podsticaja u poljoprivredi i ono malo ljudi što je ostalo ovdje bi otišlo“ izjavio je načelnik Donjeg Lapca, Ilija Obradović, u nedavnom intervjuu za banjalučku televiziju, o životu na povratničkim područjima u Lici. To je zasigurno situacija u Donjem Lapcu, ali i u najvećem dijelu ostalih povratničkih područja.
Ono što je sigurno je i da su ostali ljudi na čelnim pozicijama u Lici toga svjesni. Svjesni jesu, ali zašto se onda neke stvari događaju?
Možda vas zanima
Prije nekoliko dana „Podravka“ kao jedna od najvećih hrvatskih kompanija pružila je ruku saradnje poljoprivrednicima iz ovih krajeva nudeći im kooperaciju za nekoliko kultura u povrtarstvu i voćarstvu. Kooperacija se odnosi na to da se ljudima osigura sjeme, gnojivo, siguran otkup po unaprijed utvrđenim cijenama, te neograničene količine za otkup. Sve lijepo zamišljeno, u Otočcu organizovan i inicijalni sastanak sa zainteresiranim poljoprivrednicima, ali među tridesetak prisutnih, ne srećemo nikog sa područja općine Vrhovine, odnosno sa povratničkih područja.
Često se postavlja pitanja kakva je perspektiva poljoprivrednika-povratnika? Jako malo je prilika za pokretanje bilo kakve proizvodnje na ovim područjima bez značajnih ulaganja, a to je velika boljka u povratničkim sredinama, a onda kada Hrvatska gospodarska komora suorganizira takav jedan sastanak baš nikoga sa povratničkih područja. Razlog jednostavan, ljudi nisu obaviješteni. Nisu obaviješteni opet od ljudi iz manjinske zajednice koji ih predstavljaju.
U isto vrijeme jako puno medijskih istupa raznih ljudi iz manjinske zajednice u Lici. Nakon godina i godina ubeđjivanja, sada su gotovo svi jedinstveni u jednoj stvari, a to je da je na ovim područjima loše i da život nestaje. To je toliko očigledno da je bilo koja druga teza neodbranjiva. Ali sad idu nove teze od kojih se čovjek mora dobro zamisliti. Situacija je loša da gora ne može biti, život nestaje, ljudi odlaze, posla nema, turizam se ne razvija, i kriva je isključivo država, po nekima i županija, ali u lokalnim vlastima nema baš nikakve krivice za takvu situaciju.
„Sa ovakvim proračunima, ne može se razvijati turizam“, slijedeća je teza. Istina, u jednom dijelu, ali zašto ne reći istinu. Proračuni su mali u većini povratničkih općina, ali visina sredstava u proračunu isključivo zavisi od sposobnosti ljudi u općinama i gradovima da osiguraju sredstva, dovedu investitore, ali i povuku brojne projekte koji su im na raspolganju.
Ukoliko se složimo sa tezom da je za sve kriva država i da nema nikakve odgovornosti lokalnih vlasti, bez obzira o kojoj se općini radi i tko je na vlasti, pa zašto je onda najveća borba za lokalne izbore? Zašto ne bojkotujemo lokalne izbore kad od njihovog ishoda ne zavisi ništa na lokalnom nivou? Ako je tako, dajte da bojkutujemo prve slijedeće izbore, a ne da se svi maltretiramo oko nečeg što nema nikakvog značaja na naše svakodnevne živote.
Vjerovatno se mnogima digla kosa na glavi kad su iz pojedinih medijskih istupa čuli da neki odlaze u Njemačku ili Irsku, iz nekog pomodarstva ili ne znam čega, a ne zbog toga da bi u tuđem svijetu osigurali koricu kruha koju ovdje nisu mogli osigurati. Teško je naći čovjeka, koji će rasprodati svoju stoku i strojeve, kupljenu višegodišnjim radom, i krenuti u nepoznato u tuđi svijet, a da ga gola egzistencija nije natjerala.
Iz navedenog intervjua čuli smo i jako čudan odgovor na direktno pitanje „Što vam Srbija može pomoći?“, koji je glasio: „Mi očekujemo pomoć od Zagreba, a od Srbije samo da nas ugoste i da ih ugostimo“. Ako pričamo o gošćenju onda se to odnosi na rođake i prijatelje, a novinarsko pitanje se odnosilo na državu Srbiju koja sigurno neće nikog ugošćavati i častiti, već se mislilo na konkretnu ekonomsku pomoć za opstanak i ostanak na ovim prostorima.
Ali treba malo i razumjeti te ljude, malo je tu i nesnalažanja, jer teško je braniti nešto kada vidiš da se sve oko tebe ruši, a ne uspijevaš to zaustaviti i promjeniti. Ne radi se tu više o pojedinačnim iseljavanjima, već jako masovnoj pojavi koja će promjeniti kompletnu strukturu ovog kraja.
Realno, i mnogo se kasni sa reakcijama na neke stvari. Kad je gašena pilana u Vrhovinama nitko nije reagovao. Kad je gašena pilana u Lapcu nitko nije reagovao. Kad je gašena pilana u Bjelopolju opet reakcije ni za lijek. Kad su stanovi povratnika dovedeni u pitanje, opet nema reakcije od nikog ni za lijek.
Naplata je za to nereagovanje počela stizati pomalo. Tek će stići i to sa dobrom kamatom.
Komentari