Sa puno asocijacija, emocija, pouka i poruka bio je obojen studentski marš od Beograda do Novog Sada organizovan početkom ovog meseca a u znak sećanja na pad nadstrešnice na novosadskoj Železničkoj stanici koja je usmrtila 15 nedužnih građana. Eho tog događaja razlio se po celoj zajednici iz čega se dalo zaključiti da se oni ne šale. Po mnogim procenama uspeli su da pomere granice društvenog aktivizma uz pokazivanje maksimalne disciplinovanosti, pristojnosti i poštovanja svih oblika kućnog reda. Ne šale se ni oni koji ih podržavaju a u tom korpusu našli su se njihovi nastavnici, roditelji, advokati, glumci, balerine kao i deke i bake…Od prvog dana sa njima su poljoprivrednici, sve sa traktorima, koji poručuju da se stići sa prihranjivanjem ozimih useva, ali uz stalno držanje na oku da ih bilo ko ne uznemirava ili napada.
Susret sa kolegama sa novosadskog univerziteta tokom 24-časovne blokade tamošnja tri mosta dugo će pamtiti i te ćuprije, tihi i moćni Dunav, ali ponajviše Novosađani i njihovi gosti koji su se u srpskoj Atini našli tih dana.
Više od istog autora
PAORI UZ INDEKSE
30/01/2025
MALINARI KAO ESTRADNE ZVEZDE
20/01/2025
PREPISATI, NIJE GREH
10/01/2025
U okviru tog skupa uz odavanje počasti žrtvama pada nadstrešnice studenti su pokazali da nisu ničiji plaćenici niti da bilo ko sa njima manipuliše, već da je u pitanju akademski podmladak čiji zahtevi su usmereni na odgovornost, vladavinu prava i kvalitetnijem uređenju zajednice u kojoj žele da grade svoju budućnost.
Uprkos otužnom, podaničkom, sebičnom i nedobronamernom ponašanju medija koji bitno utiču na formiranje domaćeg javnog mnenja, zahteve studenata treba ozbiljno shvatiti. Ne gurati ih u prostor novih podela, svakoraznih teorija zavere i omalovažavanja, što je inače, poslastica mnogih propagandista i njima sličnih piskarala i analitičara.
KAKO JE U RAČI
Nije ovo ona Rača o kojoj je Bora Drljača pevao („Plači, mala plači…) već Rača (Kragujevačka) gde je od 30. januara zgusnuta ljutnja, ali i viđena po neka suza. Naime, od tog dana tamošnji poljoprivrednici su sa 10 traktora blokirali prilaz opštinskoj zgradi u znak nezadovoljstva što im je porez na imovinu, i po prvi put na šume, povećan za 60 odsto u odnosu na prethodnu godinu. S obzirom na njihove stalne finasijske probleme to nije novo, već kako su kazali, neizdrživo opterećenje.
Kako je medijima objasnio poljoprivrednik Milan Milošević, kada su od čelnika opštine zatražili objašnjenje za ovaj harač dobili su kratak, jasan i retko drzak odgovor. Lokalne birokrate odgovorile su paorima: da im je POTREBAN NOVAC, bez bilo kakvog dodatnog objašnjenja za koje svrhe i namene.
Ljuti poljoprivrednici uputili su zahtev lokalnoj vlasti da do ponedeljka, 10. februara, koriguju poreska rešenja i vrate ih na prošlogodišnje iznose a ako to ne učine prilaz opštinskoj zgradi biće do daljnjega u blokadi apride tražiće i njihove ostavke. Najavili su i radikalizaciju protesta blokiranjem, na dva sata dnevno, magistralne saobraćajnice od Rače prema Topoli.
„MUŽA“ SOJE I INDIJSKIH ORAHA
Što propuste lokalne birokrate dočekaju uvoznici. Tako bi u najkraće mogli objasniti razloge za dodatna nezadovoljstva poljoprivrednika, pre svega, onih koji se bave proizvodnjom mleka. Pored problema sa domaćim otkupljivačima, odnosno mlekarama situaciju je zakomplikovao izvesni novi „trijunvirat“ ili lobi, koji se setio, da uvozi na hiljade tona takozvanog biljnog sira.
Dakle, umesto da su spravljeni od mleka domaćih šarulja uvoze se sirevi dobijeni „mužom“, odnosno tehnološkim procesima od soje, indijskih oraha, kokosa i sličnih biljnih vrsta.
Zbog takve vrste nelojalne konkurencije iz Udruženja proizvođača mleka Šumadije i Pomoravlja, zatražili su od Ministarstva za poljoprivredu da uvede prelevmane na uvoz biljnog sira. Prema njihovom saznanju samo u 2023. godini uvezeno je 9.000 tona tog sira. Istovremeno domaći proizvođači sistematski su maltretirani sa niskim otkupnim cenama zbog čega su protestovali besplatnilm deljenjem a potom i prosipanjem mleka…
Nemaju stočari ništa protiv da se, ali u ograničenim količinama, uvozi i takav sir ali kada se izgubi mera, otvore drugi apetiti i ugrozi njihovo funkcionisanje, neophodno je reagovati. Žalosno je što do reakcija dolazi tek kada neko podvikne ili zapreti protestom i blokadama puteva…
Zbog svega navedenog paradoksalno zvuče priče, najave, obećanja i uveravanja kako će resorno ministarstvo i država „reformisati“ domaće stočarstvo viskom ulaganjima, podsticajima i inovacijama u taj sektor agrara.
Iz Udruženja proizvođača mleka Šumadije i Pomoravlja kažu ako njihov zahtev o uvođenju prelevmana na pomenutu vrstu sira ne bude ispoštovan odgovor će biti radikalan i da će pristupiti blokiranju saobraćajnica u svojim okruzima. Kažu da se ne šale, iako im je muka, na samu pomisao da zajedno sa traktorima „dangube“ na asfaltu.
BOGATIĆ
Ni poljoprivrednici iz Bogatića u petak 7. februara nisu se šalili kada su prekinuli javnu raspravu o prostornom planu te, u potpunosti, agrarne opštine. Kako su nezvanično saznali namera pomenute rasprave trebao je da bude uvod u njegovu dopunu i izmenu čime bi se otvorila mogućnost za rudarenje jadarita, odnosno litijuma ili nekih driugih retkih minerala…
Uz poruku „Da neće kopati“ poljoprivrednici tog kraja su ovo ponašanje ocenili kao svojevrsni zločin prema građanima i celom kraju, koji je od same prirode predodređen, za proizvodnju zdrave hrane, odnosno da se na njegovim oranicama i okućnicama seje, sadi, žanje i bere…
PODSEĆANJE
Svakom, pa i ovom prilikom, valja podsetiti na značaj poljoprivrede i proizvodnje hrane kako na globalnom tako i lokalnom nivou. Bitno je i pored toga što na taj sektor ne obraćaju mnogi bilo kakvu pažnju, jer od setve do žetve treba da prođe nekoliko meseci a sve nervozniji lovci na profite i dobru zaradu nemaju strpljenja i razumevanja.
U svojoj knjizi „Život na našoj planeti“ legendarni voditelj televizijskih emisija o prirodi, istraživač i publicista Dejvid Atenboro, podsetio je na jedno razdoblje na planeti Zemlji poznato kao HOLOCEN. Reč je o geološkoj epohi koja je otpočela pre 11.700 godina, odnosno po okončanju poslednjeg ledenog doba.
Naučnici su utvrdili, piše on, da je to bilo izuzetno stabilno razdoblje u istoriji naše planete kada je došlo do porasta stanovništva i opšteg napretka. Sve se to događalo zahvaljujući izumu POLJOPRIVREDE, odnosno proizvodnje hrane.
Sa pozicija našeg, odnosno novijeg vremena dopunio bi me aforističar Dušan Puača, koji napisa: “Ponekad je teško razaznati šta je dobro a šta zlo. Zlo ume da se preobuče“. NI TO NIJE ŠALA!!!
…
Komentari