Prije dva mjeseca jednu kolumnu koja je izazvala brojne rekacije sam započeo sa riječima: Pomaže li politika razvoju povratničkih krajeva? U današnje vrijeme je poznato da je politika ušla u sve sfere društvenog života i da bez politike teško može bilo što da se odradi.
Možda vas zanima
Priča o povratničkim krajevima svakim novim danom dobija nove dimenzije, a situacija postaje sve složenija sa sve manjem brojem ljudi od kojih je teško stvoriti kritičnu masu za bilo što,a kamoli za ozbiljniji razvoj. Povratnička sela u Lici i Dalmaciji, sve su više pusta bez obzira na sve više mjera i poticaja koje država osigurava.
Nedostatak informacija, nemogućnost pronalaska stručnog kadra za izradu projekata, ali po nekad i sam mentalitet ljudi često dovode do apsurdnih situacija da se još uvijek ne pronalazi riješenje za sve brojnije probleme i za sve više pustih i opustošenih sela izmedju ličkih brda zaraslih šumom.
Jel možda najveći problem u načinu razmišljanja i prilasku politici od strane većine? Zasigurno da jeste pošto tolike godine nije pronađena uspješna formula kako da većina povratničkih krajeva konačno pronađu svoje mjesto pod suncem koje im itekako pripada.
U cijeloj paradi političkih odnosa, nadmudrivanja i optuživanja pronalazimo nešto sasvim drugačije od svega do sada vidjenog i isprobanog.
Ivana Dujmović je mlada i uspješna žena iz Otočca, koju su životni putevi odveli Van granica Hrvatske, a isti ti putevi i ljubav prema rodnom kraju, je vraćaju u ličke vrleti pune problema. Sva znanja koja je stekla van države riješila je prenjeti u svoj zavičaj i sa velikim brojem svojih istomišljenika suočiti se sa brojnim izazovima koje pruža Lika, u kojoj baš sve nedostaje, od kalitetnih puteva pa do ljudskih resursa i kvalitetne radne snage.
Kao takva naći će se na listi jedne političke stranke za predstojeće izbore u Ličko-senjkoj županiji.
Naša priča je drugačija. Nećemo se baviti podjelama bilo kakve vrste, već ćemo sve snage usmjeriti na projekte i razvoj ovih prelijepih krajeva od Novalje do Donjeg Lapca. Danas nitko više ne priča o projektima i razvoju ovih krajeva koji pružaju ogromnu priliku već se svi bave sa nekim prevaziđenim stvarima. Jedino, projekti, razvoj i zapošljavanje i insistiranje na ovim temama 24 sata dnevno mogu preokrenuti trendove, a na mnoga pusta lička polja vratiti traktore i poljoprivredne mašine,a u prašnjave i makadamske puteve dječiji plač kojeg sve više nedostaje.
Da, slažemo se. Ivana je definitivno u pravu. Lici je potreban razvoj, a ne podjele bilo koje vrste. Činjenica je da su podjele i ružna dešavanja iz prošlosti doveli i do ove apsurdne situacije u kojoj je malo tko zadovoljan.
U isto vrijeme dok razmišljam o stavu ove mlade žene pune ambicija i željne promjena, do mene stižu pozitivne vijesti o prolasku nekoliko projekata sa po 15.000 eura za poljoprivrednike iz ovih krajeva. Država je ovaj put jako brzo odradila natječaj, znatno povećala sredstva i uskoro će za više od 3.000 poljoprivrednika doći sredstva na račune. Znači može se. Samo treba upornosti i dobre volje, ali i znanja koje je na ovim prostorima ključan problem.
Čovjek iz Drenovog Klanca ja dobio sredstva za poljoprivrednu mehanizaciju. Drugi vlasnik OPG-a iz Otočca je dobio sredstva za kušaonu meda u selu Podum,a vrijedni i uzorit poljoprivrednik iz Donjeg Babinog Potoka će za jako kratko vrijeme na svojim Vrhovljanskim poljima raditi sa novim mašinama koje je kupio iz ovih sredstava.
Ova tri čovjeka su primjer da se može puno više i trasiraju put svima ostalima kako se treba boriti za opstanak u svom kraju. Projekti, razvoj i zapošljavanje su jedino garancija da će ljudi umjesto karata u jednom pravcu za Njemačku i Irsku kupovati ulaznice za poljoprivredne i turističke sajmove. Ovi ljudi su živ dokaz da se može i da se projekti mogu dobiti.
Zašto ih onda ne iskoristimo? Što se čeka? Uskoro će novi natječaji i nove mjere za ovakve stvari koje jedino osiguravaju siguran istanak i opstanak na ovim prostorima.
Mnogi se pitaju jel već kasno? Možda već malo jeste, ali nade za neke stvari još uvijek ima.
Komentari