Savremena društva počivaju na poljoprivrednoj proizvodnji, a poljoprivreda pokriva približno 38 posto kopnene površine. Ljudi snažno zavise od kapaciteta zemljišta, čiji je zadatak da održi poljoprivrednu proizvodnju i stočarstvo, što doprinosi više od 95 posto svetske proizvodnje hrane.
Foto: PixabayOsnovni poljoprivredni sistemi su istovremeno glavni pokretači degradacije zemljišta i životne sredine i značajan izvor glavnih biogenih emisija gasova sa efektom staklene bašte.
Erozija i zakiseljavanje zemljišta su problemi današnjice
Erozija zemljišta je glavna globalna pretnja degradacije zemljišta za kopno, vodotokove i okeane. Poboljšanje znanja o verovatnim budućim stopama erozije zemljišta, ubrzano ljudskom aktivnošću, važno je kako za kreatore politike koji se bave donošenjem odluka o korišćenju zemljišta, tako i za kreatore sistema koji žele da smanje neizvesnost u globalnim predviđanjima.
Proizvodnja koja tretira zemljište isključivo kao „supstrat“ koji snabdeva biljku hranivom, zanemarila je stvarnu ulogu i značaj zemljišta. Rezultat je smanjena plodnost zemljišta to jest gubitak humusa i humusnog sloja, gubitak strukture zemljišta, zagađivanje zemljišta pesticidima, teškim metalima i drugim nepoželjnim stvarima.
Naročito ozbiljno zagađenje je zagađenje teškim metalima koje je teško rešiv problem. Pored erozije problem današnjice je i akutna acidifikacija zemljišta (zakiseljavanje zemljišta), a do koje dolazi zbog prekomerne upotrebe mineralnih đubriva, gubitka humusa, kisele kiše, a kojima opet doprinosi sama poljoprivreda.
MOŽDA VAS ZANIMA
Oranje, prevrtanje, drljanje, usitnjavanje, odnosno bilo kakvo zadiranje u prirodnu strukturu zemljišta, narušava podzemnu strukturu peska, praha i gline koja se godinama oblikovala kroz rad mikro i makroorganizama, a kojima su za život potrebni vazduh, voda i organska materija.
Na koje načine oranje i prekomerna upotreba mineralnih đubriva negativno utiču na zemljište?
Oranje razara podzemnu mrežu hraniva koja je od presudne važnosti za stvaranje strukturnih mikroagregata koji drže vodu i gasove u zemljištu, i tako pružaju odgovarajuće stanište mikroorganizmima.
Prekomerna upotreba mineralnih đubriva dugoročno osiromašuje zemljište, negativno utiče na stvaranje organske materije, uništava bioraznolikost, a zbog oticanja njihovih viškova u slivove i podzemne vode predstavlja opasnost za okolinu i sve nas.
Bez zdrave zajednice mikro i makroorganizama, koji biljkama pružaju sva potrebna hraniva za rast i razvoj, dolazimo do problema neprekidne potrebe za dodavanjem mineralnih hraniva.
Godine 1991. donesena je i Nitratna direktiva Evropske unije radi zaštite i sprečavanja daljnjeg prekomernog zagađivanja podzemnih i pitkih voda nitratima. Postojeće zagađenje je u najvećoj meri uzrokovano poljoprivredom, odnosno neodgovarajućim đubrenjem i nepravilnim skladištenjem stajnjaka.
Kroz procese pripreme zemljišta, iz godine u godinu se sa većine poljoprivrednih površina uklanja sva vegetacija i zemljište ostaje bez pokrova. Ogolelo zemljište izgladnjuje mikroorganizme jer je njima za ishranu potrebna i živa i mrtva organska hrana.
Koeficijent isparavanja vode je znatno povećan u ogolelom zemljištu, dok smanjena vlažnost ograničava razvoj biljaka, takvo zemljište se brže i više zagreva, a time i uvećava stopa mineralizacije i smanjenje kapaciteta zemljišta da veže ugljenik i zadrži vodu.
Foto: PixabayKoje su metode primenjuju u održivim sistemima poljoprivrede?
Pre 50 godina, 75 posto vojvođanskih njiva imalo je iznad pet posto humusa. Danas je takvih njiva tek jedan odsto. Osiromašenje zemljišta humusom krenulo je 70-tih godina, kada je počelo masovno korišćenje mineralnih đubriva koja su potpisnula organsko đubrenje stanjakom.
Neke od metoda koje se primenjuju u održivim sistemima poljoprivrede, a koje imaju za cilj između ostalog i unapređenje postojećeg biodiverziteta poljoprivrednog zemljišta su: primena širih plodoreda, konzevacijska obrada zemljišta, tehnologija pokrovnih useva, zeleni ugar, malčiranje, kompostiranje, uvođenje ekstezivnog stočarstva i zasnivanje livada i pašnjaka.
Zbog svih ovih problema vrlo je bitno imati edukovan kadar, koji će znati da upravlja poljoprivrednom proizvodnjom.
Kontrolisanim dodavanjem mineralnih đubriva, određivanjem potrebnih normi navodnjavanja, kao i dobrim agrotehničkim merama, uspećemo da sačuvamo naše plodno zemljište.
Inženjeri melioracija zemljišta koji se bave problemom i kvalitetom zemljišta treba da budu više uključeni u nacionalnu borbu sa ovim problemom. Treba shvatiti da je poljoprivreda naša prošlost, sadašnjost i budućnost.
Podizanje javne svesti i razvoj obrazovanja su neka od rešenja
Ujedinjene nacije imaju cilj da na ovaj problem reaguju na globalnom nivou tako što će najviše pomoći kreatorima politike u zemljama koje ne mogu da odgovore na ovaj problem samostalno, te će svoje resurse usmeriti na indentifikaciju rizika i ublažavanje degradacije zemljišta erozijom.
Sistemska rešenja su moguća u vidu propagiranja i podizanja javne svesti, razvoja obrazovanja i nauke uz uspostavljanje odgovarajućih sektorskih politika.
Ne moramo naglašavati da racionalno upravljanje zemljištem, kao prirodnim resursom, predstavlja osnovni ključ za održivost poljoprivredne proizvodnje.
Ministarstvo zaštite životne sredine je obavestilo da je počela izrada Nacrta nacionalnog akcionog programa za borbu protiv dezertifikacije i degradacije zemljišta i ublažavanje posledica suša na teritoriji Republike Srbije.
Cilj ovih programa je da identifikuju činioce koji doprinose dezertifikaciji i praktične mere neophodne za borbu protiv dezertifikacije i ublažavanja posledica suše, kao i da odrede odgovarajuće uloge Vlade Republike Srbije, lokalnih zajednica i korisnika zemljišta i raspoložive potrebne resurse.
Autor: Jelena Marić
Komentari