Prošlogodišnja rekordna otkupna cena maline, ali i najave da će ona i ove godine nastaviti da raste, okrenula je proizvođače ”crvenom zlatu”, što je dovelo do povećane tražnje za sadnim materijalom. Međutim, višegodišnji problem u malinarskoj proizvodnji je što u Srbiji nema dovoljno kvalitetnog sadnog materijala, tako da ni ove godine i ono malo registrovanih rasadničara neće moći da podmiri potrebe ovdašnjeg tržišta.
Dejan Davidović/©Agromedia”Zbog velike potražnje i starih i novih proizvođača mislim da je sada na tržištu Srbije potrebno nekoliko miliona sadnica. Kada govorimo o malini prema nekim našim procenama i na osnovu trenutne proizvodnje u Srbiji potrebno je oko 20 hektara matičnih zasada u punoj produkciji da bi se nadomestile potrebe proizvođača. Moram da napomenem da je ogromna potražnja za sadnim materijalom ne samo iz Srbije već i iz okolnih zemalja jer i u Evropi vlada nedostatak kvalitetnog sadnog materijala maline”, kaže dr Darko Jevremović, direktor Instituta za voćarstvo u Čačku.
Ne tako davne, 1996. godine samo je nekadašnja ”Srbijanka” u Valjevu imala 18.000 hektara pod matičnim zasadima za proizvodnju sadnica maline. Ovaj podatak pokazuje da bi samo ta proizvodnja sadnog materijala mogla da zadovolji trenutne potrebe srpskih malinara.
Da i ove godine neće biti dovoljno sadnog materijala maline potvrđuje i Jovan Milinković iz Poljoprivredne savetodavne i stručne službe ”Vaqevo”, jer ”nemamo čime da zasnujemo matičnjake”.
PROČITAJTE I
”Mi nemamo osnovni materijal koji služi za zasnivanje matičnjaka iz kojih se vade sadnice koje idu u proizvodne zasade. Nažalost na to ćemo morati još da čekamo. Dobro je što su proizvođači shvatili da moraju malinjake da rade mnogo ozbiljnije i spremni su da deo novca od prošle godine, na koji uopšte nisu računali da će imati u svom novčaniku, odvoje i vrate u malinjake odnosno u primarnu proizvodnju. Žele da rade onako kako treba, ne sa cenom od 150 dinara gde trpi proizvodnja ali cena od 400 dinara daje im prostor i mogućnost da kupuju najkvalitetnija đubriva”, navodi Milinković.
Dejan Davidović/©AgromediaPošto kod registrovanih rasadničara nema dovoljno sadnog materijala proizvođači će pribegavati nabavci sadnica iz rodnih zasada. To je, upozoravaju stručnjaci za voćarstvo pogrešan pristup, jer na taj način u svoje nove zasade unose bolesti i štetočine koji su bili prisutni u tim rodnim zasadima.
”Kada se uzimaju sadnice iz proizvodnog zasada, tu imamo plodova koji su otpali tokom sezone berbe i iz njihovog semena su nikle nove biljke. To su sejanci koji se razlikuju od matične biljke i nemaju iste osobine od prvobitno zasađene biljke. Zbog toga se javljaju zrnčavi, deformisani plodovi, a pored toga problem je što od takvih biljaka mi uzimamo njihove biljke koje se vegetativno razmnožavaju i tako dolazi do gubitka sortne čistote, kvalitet plodova, a prinos može biti manji i do 50 posto u odnosu na biljke koje su dobijene u matičnjaku ”, objašnjava Jovan Milinković, savetodavac za voćarstvo i vinogradarstvo.
U zasadima maline u Srbiji dominira sorta vilamet sa oko 90 procenata, sledi miker sa pet procenata, dok preostalih pet procenata otpada na sve ostale sorte. Pojavljuju se i nove sorte koje iziskuju i modifikaciju primenjene tehnologije. Sorte koje poslednjih godina ulaze u Srbiju su namenjene za svežu potrošnju, dok se vilamet koristi za zamrzavanje i za različite proizvode od smrznute maline. Inače cena sertifikovane sadnice maline je 45 do 65 dinara dok novije sorte treba platiti između 120 i 150 dinara.
Komentari