Proizvodnja hrane na ekološki održiv način, bez upotrebe hormona, teških metala, sintetičkih pesticida i herbicida sve je popularnija. To uopšte ne iznenađuje s obzirom na mnogobrojne pozitivne strane koje ovi proizvodi imaju na ljudsko zdravlje. Međutim, potencijal organske proizvodnje i dalje je nedovoljno iskorišćen u našoj zemlji, o čemu svedoči podatak da se ovakav način poljoprivredne proizvodnje u Srbiji sprovodi na površini od samo 14.360 hektara.
U Vojvodini površine pod organskom proizvodnjom obuhvataju 7.706 hektara, a prema rečima Marije Nikolajev iz Vojvođanskog klastera organske poljoprivrede najzastupljenije su ratarske kulture: pšenica, suncokret, kukuruz i soja, a potom slede povrtarske kulture koje uključuju: paradajz, krompir, papriku, šargarepu i kupusnjače.
Možda vas zanima
Alternativne ratarske kulture idealne za organsku proizvodnju
„I pored odličnih agroekoloških uslova na našem području, i činjenice da je organska poljoprivreda najzastupljenija u Vojvodini, njeno učešće u ukupnoj organskoj proizvodnji Srbije, prema podacima Ministarstva poljoprivrede iz 2016. godine, iznosi 53,67%, dakle – njeni potencijali nisu dovoljno iskorišćeni. Možemo se pohvaliti pred drugim regionima Srbije, ali ne i pred kolegama iz Evropske unije. Postoji veliki prazan prostor na tržištu prerađenih organskih proizvoda domaćeg porekla. Naši proizvođači treba da prepoznaju tu šansu i iskoriste je, a nadležne državne institucije treba da stvore povoljne uslove i pruže odgovarajuću podršku kako bi se ovo brže realizovalo”, rekla je Marija Nikolajev.
Za bavljenje ovim sektorom neophodna je pre svega edukacija. Postoji stručna literatura, a svim zainteresovanima su na raspolaganju i brojni seminari, savetovanja i drugi skupovi na kojima mogu dobiti neophodne smernice i informacije kako da započnu svoju proizvodnju.
Tržište organskih proizvoda u Evropi i svetu beleži ponovni rast, što predstavlja veliku mogućnost za domaće poljoprivredne proizvođače. Ivana Simić iz Nacionalnog udruženja za razvoj organske proizvodnje „Serbia Organika” kaže da je vrednost izvoza organskih proizvoda u 2016. godini, prema podacima iz Uprave carina, iznosila nešto manje od 19 miliona evra. Tradicionalno, najviše se izvozi sveže voće, kao i voće niskog stepena prerade: smrznute maline, višnje, borovnice, jagode, kupine, zatim koncentrati voćnih sokova, najviše od jabuke. Srpski organski proizvodi su se prethodne godine najviše izvozili u Nemačku, Holandiju, Italiju i Belgiju.
„Manji domaći proizvođači nisu konkurentni na inostranom tržištu jer ono zahteva stabilnu isporuku proizvoda u odgovarajućim količinama i ujednačenog kvaliteta, a problem je i nedostatak informacija o stanju i zahtevima na stranom tržištu i mogućim partnerima”, rekla je Simićeva.
Organska proizvodnja paradajza
Da nedovoljna informisanost ne bi više bila prepreka poljoprivrednicima da plasiraju svoje proizvode, svi koji se odluče za bavljenje organskom proizvodnjom trebalo bi najpre da steknu neophodno znanje koje će moći da primene u praksi, kao i da se upoznaju sa osnovnim principima ove poljoprivrede.
Organska proizvodnja nije za one koje zanima samo profit
„Za bavljenje ovim sektorom neophodna je pre svega edukacija. Postoji stručna literatura, a svim zainteresovanima su na raspolaganju i brojni seminari, savetovanja i drugi skupovi na kojima mogu dobiti neophodne smernice i informacije kako da započnu svoju proizvodnju. U svemu ovome im može pomoći i naša organizacija, kao i poljoprivredne savetodavne i stručne službe u njihovim opštinama”, rekla je Marija Nikolajev iz Vojvođanskog klastera organske poljoprivrede.
Organska proizvodnja iz ugla potrošača i proizvođača
Prema njenim rečima, upravo je udruživanje organskih proizvođača i bolja razmena informacija nešto što se može smatrati značajnim napretkom u pogledu domaće organske proizvodnje. Takođe, kao pozitivne strane ona izdvaja i sve veći broj manifestacija koje okupljaju organske proizvođače i njihovu ponudu na jednom mestu, kao i domaćih kompanija koje proizvode i distribuiraju biološka sredstva za ishranu i zaštitu bilja po organskim principima.
Da je sticanje znanja primarno za bavljenje organskom proizvodnjom svedoči i porodica Bogdanov, čije imanje se nalazi u selu Đurđevo. Na ovom poljoprivrednom gazdinstvu se uzgaja nekoliko biljnih kultura: lešnik, bamija, pasulj, cvekla, paradajz i beli kukuruz.
„Kao porodica se od davnina bavimo proizvodnjom zdrave hrane za naše potrebe, jer naš deda nikada nije prihvatao nove tehnologije niti upotrebu hemijskih sredstava za zaštitu bilja. U želji da ljudima predstavimo kvalitet naših proizvoda, sertifikacija je bila idealno rešenje, a danas plodove našeg rada prodajemo na Ribljoj pijaci u Novom Sadu i po različitim manifestacijama zdrave hrane. Sve što je kvalitetno zahteva rad, kontinuitet i edukaciju, tako da smo mi znanje koje smo stekli od naših roditelja rešili da dopunimo, sarađujući sa stručnjacima u ovoj oblasti”, rekla je Jelena Bogdanov.
ORGANSKA PROIZVODNJA – ljubav i posao!
Da bi se unapredila organska proizvodnja u našoj zemlji, i da bi se smanjio evidentan jaz koji postoji između organske poljoprivrede u Srbiji i organske poljoprivrede u zemljama Evropske unije, potrebna je stalna saradnja proizvođača, prerađivača, kontrolnih organizacija, različitih asocijacija i državnih institucija. Uređeno tržište organskih proizvoda, njihova sertifikacija koja potvrđuje da su proizvedeni u skladu sa standardima organske proizvodnje, i edukacija poljoprivrednih proizvođača koja podrazumeva teorijske osnove i praktične savete, samo su neka od rešenja da se potencijal organske proizvodnje iskoristi u većoj meri.
Komentari