U prethodnom serijalu naših tekstova opisali smo težinu života na povratničkim područjima u Hrvatskoj. Mali broj ljudi, loša infrastruktura, nemogućnost zaposlenja često dovode do toga da se višegodišnji povratnici vraćaju u Srbiju ili odlaze u treće zemlje. Porodice sa malom djecom se mogu nabrojati na prste jedne ruke, a često životne sudbine i životni romani neke od takvih porodica dovode u bespući povratničkih krajeva koje im nekad postaju i jedini životni izbor.
Možda vas zanima
Jedna od takvih porodica su i Kalanji sa područja Općine Udbina. Ova porodica broji petoro djece, a zbog trošne kuće umjesto u rodnom selu Ćojluk žive u selu Jošani. Život se često poigrao sa ovom porodicom, puno je tu isprepletenih priča i teških trenutaka, ali trenutna situacija je takva da ova višečlana porodica živi od dječijeg doplatka i povremenih poslova u dnevnicu Miroslava kao glave porodice.
Akademski povratnici u selima Hrvatske
I kako to obično biva, kada mnoge situacije zakažu uskaču pojedinci koji su spremni pomoći. Aleksandra Drakulić je rođena koreničanka sa trenutnim prebivalištem u Njemačkoj. Inspirisana teškim životom u ličkim selima i problemima sa kojima se susreću povratnici pokreće facebook grupu Lički san, a nedugo zatim kreću i prve akcije. Jedna od prvih većih aktivnosti bilo je prikupljanje pomoći i okupljanje ličana iz svih krajeva svijeta kako bi se upravo ovoj porodici kupile dvije krave, a malim Kalanjima osiguralo koliko, toliko normalno djetinjstvo kakvo imaju njihovi vršnjaci u drugim krajevima.
Život u zaleđu Zadra: Ovdje nas ima svega nekoliko
Širenjem grupe, povećavao se i broj ljudi koji su bili spremni pomoći, a pored konkretne pomoći po Aleksandrinim riječima glavni cilj je bio i okupiti ličane oko nečeg zajedničkog, te oko projekata koji će možda jednog dana svima osigurati bolji život. Transparentno i javno, sa pravdanjem svakog poslatog dinara ljudi iz cijelog svijeta su skupili sredstva za kupovinu jedne krave koja je ispoučena ovoj višečlanoj porodici, a saznajemo da bi uskoro i druga krava trebala pronaći svoje odredište.
“Ukoliko će netko sad njima vaditi krv i preispitivati njihove postupke i neke greške u životu, bolje da se i ne uključuje”, napisala je Aleksandra na početku ove akcije, misleći upravo na ljude koji su tražili opravdanje za ne učestvovanje u ovakvoj jednoj humanitarnoj akciji.
Kao i što sama Aleksandra kaže u ovoj akciji bit je bila ovoj djeci malo olakšati odrastanje i djetinjstvo. U ljetnim mjesecima i sama Aleksandra došla je u Liku, te se uključuje u prikupljanje sredstava po narodnim zborovima i manifestacijama, ali i u samom centru Korenice. Rezultati akcije nisu bili epohalni, ali bitna je dobra volja svakog čovjeka koji je na svoj način pomogao u okviru svojih mogućnosti, ali sa srcem što je i najbitnije u cijeloj ovoj priči.
Život i rad povratnika u selima Hrvatske
U polupustim selima Like, Dalmacije, Banije i Korduna porodica sličnih Kalanjima je jako puno. Potreba je puno, a mogućnosti jako malo. Zbog svoje specifičnosti ova humana grupa ljudi na čelu sa Aleksandrom Drakulić se našla i na satelitskom programu RTS-a, gdje su neki od humanih ljudi iz grupe ispričali sve o akciji, ali i suštini priče da je puno ljudi kojima je na ovim područjima pomoć potrebna.
Ukoliko želite dati doprinos ovoj i sličnim akcijama uključite se u rad ove grupe, a ovi ljudi će sa velikim srcem prihvatiti pruženu ruku. U nekim od slijedećih nastavaka naših priča potrudićemo se i da posjetimo porodicu Kalanj sa Udbine koji zahvaljujući pomoći ovih humanih ljudi lakše čekaju još jednu ličku zimu.
Komentari